Can Manuel d’en Corda – Marià Castelló + Daniel Redolat
Fotografije: Estudi Es Pujol de s’Era
Arhitekti: Marià Castelló, Daniel Redolat
Lokacija: Formentera, Spain
Projektantski tim: Marià Castelló, Daniel Redolat
Saradnici: Marga Ferrer, Agustí Yern, Albert Yern, Sonia Iben Jellal, Ferran Juan, Javier Colomar
Izvođač: Construcciones Pep Sala S.L.
Površina: 595.3 m2
Godina izgradnje: 2008
Obrazloženje arhitekata.
Kuća Can Manuel d’en Corda se nalazi na parceli površine 19060m2 netaknute prirode u oblasti Venda des Cap de Barbaria, na zapadnoj strani ostrva Formentera. Na lokaciji su zadržane i projektom istaknute mala šuma borova i smreka na zapadnom delu imanja i stara kuća Can Manuel de’n Corda, koja je tipičan primer lokalne vernakularne arhitekture koja se razvijala na ostrvu krajem 18. i početkom 19. veka. Glavni volumen kuće sa jednostavnim dvovodnim krovom i tradicionalnim kamenim zidovima naglašava vezu ovog tipa zgrada sa obližnjim farmama.
Obiman projektni zadatak definisan je tako da se iskoriste svi dozvoljeni urbanistički parametri. On minimalno menja postojeću kuću a novoj istovremeno daje takav volumen da je skoro neprimetna u okruženju. Ovo je postignuto korišćenjem fragmentisanih volumena dostupnih u prizemlju u slobodnoj dispoziciji, spuštenjem za polu-nivo u odnosu na postojeću kuću, i prilagođavanjem topografiji kao i čuvanjem netaknutim fasade karakteristične za ovaj arhitektonski stil (jugoistočna i severozapadna fasada, na kojima su prozori).
Iako je zadržan prvobitni glavi ulaz u kuću na jugoistočnoj strani, novi objekat ‘okreće leđa’ putu koji dodiruje parcelu na istočnoj strani. Zbog svega toga, novi deo kuće najbolje vizure ostvaruje na severozapadnoj stani, sa koje gleda ka ostrvu Es Vedra, i ka ikoničnom elementu južne vedute drugog obližnjeg ostrva – Ibice!
U originalnoj kući zadržane su zajedničke prostorije (dnevni boravak, trpezarija, kuhinja i terase), dok se u prizemlju novog dela objekta nalaze spavaće sobe, pomoćne prostorije (perionica, podrum, ostava…), kao i tehničke prostorije u suterenu.
U novom delu kuće spavaće sobe postavljene su slobodno, ne prateći ortogonalnost glavnog volumena.
Dodir starog i novog objekta vidljiv je kao posledica korišćenja različitih materijala.
Pomenuto odsustvo ortogonalnosti stvara mala dvorišta koja omogućavaju prolaz prirodnog svetla i provetravanje a to daje toplinu sobama koje se nalaze ispod njih.
Ravan krov novog dela kuće je pretvoren u solarijum na otvorenom i pristupa mu se spoljnim stepenicama.
Što se tiče korišćenih materijala, usvojen je predlog o korišćenju svedene palete materijala. U enterijeru su kameni zidovi ostavljeni neobrađeni, sa vidljivim komadima kamena, ali delimično pokriveni panelima u kojima se nalaze električne instalacije i indirektno osvetljenje u prostoru od 5cm između zida i panela.
U prizemlju, podovi u enterijeru i na terasama su od uglačanog betona, čije fuge se poklapaju sa pozicijom različitih komada nameštaja, vrata i delova enterijera.
Spoljašnja stolarija proizvedena je od drveta iroko, kao i grede u tradicionalnoj kući.
U dnevnom boravku je napravljen novi kamin od čeličnog lima debljine 10mm. Površine u kuhinji i kupatilu su obložene cementom. Kuhinjski elementi su proizvedeni od iverice obložene iroko drvetom, dok je središnja polica koja spaja element sa sudoperom napravljena od medijapana u beloj boji.
U novom delu, plafoni u nagibu su ostavljeni bez obloge, od betona. Takođe i u spavaćim sobama, kreveti, uzglavlja i komode izvedeni su na licu mesta, kao deo arhitekture.
Spoljašnje pergole su čelične kontrukcije obojene u belo sa trskom koja propušta prirodno svetlo.
Bazen je obložen cementom, kao i kupatila i kuhinja. Površina oko bazena je od iroko drveta.
U podrumu, pod je od prirodnog krečnjaka ‘kapri’.
Dvorištanca i ravni krovovi podruma pokriveni su šljunkom dobijenim mrvljenjem lokalnog oker krečnjaka.
Izbor nameštaja pao je na klasike mediteranskog dizajna kao što su fotelje dizajnera Torres Clavea ili svetiljke Miquel Mila, a stolice su proizvele lokalne zanatlije. Nameštaj po meri proizveden je uglavnom od iroko drveta sa prirodnom obradom.
Prilagođavanje topografije kako bi se napravile pristupne staze, omogućeno je upotrebom Corten čeličnih ploča 10mm debljine.
Uprkos zadržavanju većeg dela vegetacije na lokaciji, šteta koju je gradilište proizvelo nadoknađena je zasadom prirodne vegetacije koja ne traži mnogo nege.
Izvor: http://www.m-ar.net/ct/