DANIELLA MIDENGE
Recite nam nešto o svom umetničkom putu i o tome kako ste postali fotograf.
Volela sam da crtam lica i tela, oduvek sam volela lepotu i boje i stav, i nisam znala odakle da počnem niti gde bih stvarala, pa sam crtala, slikala, radila kao make-up umetnik za druge fotografe. Upoznala sam se sa poslom umetničkog direktora i jednog dana sam jednostavno odlučila da i sama fotografišem. Istog momenta sam bila ubeđena da sam pronašla svoj put!
Koliko dugo istražujete pre nego što fotografišete? Kako izgleda proces koji prethodi samom fotografisanju?
Posmatram model i razmišljam šta bi joj najviše odgovaralo, zatim se bavim režijom scene i stvarima kojima se mogu igrati. Nisam dobra u planiranju, volim da se jednostavno prepustim toku kreativnosti i gradim priču usput. Definitivno ne razmišljam previše o temama ili značenjima. Ne mora uvek sve imati značenje.
Koji momenat smatrate najvažnijim u svojoj karijeri?
Trenutno, odgovaranje na ova pitanja. Moj nabolji momenat je SADA. Bio je i pre nekoliko godina… biće i sutra, haha!
Kako usklađujete svoj stil sa onim što je klijent prethodno zamislio za projekat? Da li Vam se čini da većina klijenata kontroliše ili Vas puštaju da budete slobodni?
To zaista zavisi. Klijenti iz sveta marketinga su najstrožiji, ali to tako ide. Ponekad fotografisanje moram da posmatram kao posao i ispunjavanje nečije vizije sa mojim umetničkim pečatom. Radim ono što mogu da to učinim meni interesantnim onoliko koliko mi dozvole.
Da li obrađujete sve svoje fotografije, ili angažujete druge da to rade? Koliko sati je obično potrebno da bi se obradila fotografija?
Ja obrađujem sve svoje fotografije i volim taj deo procesa isto koliko i samo fotografisanje. Kažu da sam prilično brza, u proseku potrošim oko 20 minuta radeći na jednoj fotografiji.
Koji tip fotoaparata koristite i koja su Vaša omiljena sočiva?
Fotografišem aparatom Leica SL System i obožavam taj aparat! Volim fleksibilna sočiva kako ne bih morala mnogo da se krećem kada imam samo jednu sekundu da uhvatim momenat.
Živite u Los Anđelesu. Kako tamošnji život utiče na Vaš rad? Da li ste pronašli ‘kalifornijski san’?
Ja definitivno živim svoj san u Los Anđelesu, apsolutno VOLIM ovaj grad i imala sam sreće da pronađem jedinstvenu grupu različitih ljudi iz celog sveta. Oduvek se družim sa umetnicima i muzičarima, više nego sa ljudima iz sveta mode. Ranije sam živela u Berlinu koji je jedan vrlo nekomercijalni grad. Bila je to definitivno velika promena, ali zagrepsti malo po površini ovde znači naići na toliko toga ispod. Moja ideja o Los Anđelesu je verovatno dosta različita od uobičajene. Ne družim se sa surferima i ne slušam rep.
Daniella, koja je Vaša omiljena slika koju ste ikada snimili?
Još uvek mislim da će se ona tek pojaviti, to me inspiriše da nastavim sa radom. To je kao kada ste zaljubljeni, stalno mislite da je to ljubav Vašeg života.
Da li je po Vama fotografija umetnost?
Da.
Kako biste opisali svoj EGO?
Mislim da što više volite sebe i brinete o sebi, ispunjavate svoje snove, Vi automatski širite ljubav i pozitivnu energiju oko sebe. Tako da mislim da je prirodno biti istovremeno egoističan i velikodušan!
Šta ne biste želeli da postanete u životu?
Neko drugi.