Kuća 1014 – H Arquitectes
izvor: http://www.harquitectes.com/
Ovo privatno zdanje, namenjeno stanovanju, dizajnirao je projektni biro H Arquitectes, kuća je realizovana 2014. a podignuta je u španskom mestu Granollers.
Plac se nalazi u istorijskom jezgru centra grada, umetnut je u gusto tkanje izdeljeno pregradnim zidovima stambenih objekata. Raspoloživa površina je izrazito izdužena i uska, svega 6.5m široka; a pristupa joj se dvostrano – iz paralelnih ulica. Obzirom na oronulost zatečenog, jedino što je ostalo netaknuto i očuvano je deo glavne fasade, koja poseduje određenu istorijsku vrednost.
Klijenti su izrazili želju da kuća nosi dve jasno izdiferencirane zone: jednu za dnevni domaći život, u kojoj se odvija život porodice i drugu, izolovanu i funkcionalno nezavisnu oblast u kojoj dočekuju goste, u kojoj se organizuju veći zajdnički obroci i okupljanja. U skladu sa planskom regulacijom, sa uličnim poravnanjem, položaj obe zone u okviru placa nameće se – automatski. Ona dnevna je orijentisana ka glavnoj ulici, dok je zapadna strana placa, odvojena baštom, postala zona sa kolskim prilazom iz sporedne uličice.
Sama orijentacija po osi istok/zapad i mala širina prilaznih saobraćajnica, otežavaju postizanje dobre osunčanosti putem fasada. Ova okolnost, zajedno sa nepostojanjem privatnosti na parternom nivou, naveli su autore da povuku zdanje od regulacione linije, što je dovelo do formiranja prilaznih tremova sa obe strane kuće. Ti predprostori omogućavaju veće solarne dobitke na gornjim etažama, dok istovremeno funkcionišu i kao prelaz iz jedne u drugu zonu, ne samo između ulice i privatnog, već i između atmosfere izvan i unutar zdanja.
Polunatkriveni prostori i prostori sa pomerljivim pokrivačem omogućavaju da se tokom zime sačuva energija, a da se u letnjem periodu potpomogne prirodna ventilacija. Na taj način su razrešena oba – i pešački prilaz sa glavne saobraćajnice i kolski prilaz iz pomoćne ulice, a da je izbegnuto zanemarivanje prostorija u začelju, što je čest slučaj prilikom rešavanja ovakvih objekata u praksi. Na ovaj način su unapređeni svi traženi kvaliteti: privatnost, prosvetljenost, prostornost, kao i termički komfor, bez izostavljanja ijednog dela prostora – čitavo zdanje je ujednačeno u nivou razrađenosti projekta. Takvim bioklimatskim pristupom pruža se velika raznolikost karakteristika, uslova i termičkih okolnosti, razvučenih na svih 53m dužine placa, što u prizemlju rezultira sa 345m2 najfrekventnijeg zajedničkog prostora. Taj isti prostor funkcioniše istovremeno i kao kontinualni hol, iz kojeg postaju dostupni svi sadržaji – privatni, poluprivatni, kao i vertikalne komunikacije kojima se pristupa gornjim nivoima, ali i podrumskoj etaži.
Svaka od soba je rešavana pojedinačno, premda istovremeno povezivana sa sledećom, da bi se jasno ukazalo na specifičnost individualnog mesta koje je ipak samo deo celine. Ovakav pristup dizajniranju omogućava da eksterijer postigne kvalitet enterijera za stanovanje, postajući sastavni deo – kao još jedna soba unutar kuće.
Glavna etaža tako kombinuje raznovrsne unutrašnje prostorije, sa većom i manjom visinom plafona, izduženim, poluovorenim, natkrivenim i bioklimatskim prostorijama, jednako kao i sa natkrivenim i nepokrivenim spoljnim prostorijama istog zdanja.