Sara Brajović
Sara Brajović
Timeless Taste
Moda i stajling koju predlažu modni kreatori retko kada u potpunosti zaživi na ulici. Odevne kombinacije velikih brendova izgledaju sasvim drugačije u svakodnevnom životu, kada ih nose osobe koje nemaju proporcije manekena i fotomodela. Zapravo, mislim da skoro nikad nisam video neku osobu da nosi jednaku stilizaciju kao na reviji koju promovišu kreatori; frizura, šminka, garderoba, cipele… Lako je zaključiti da su proizvodi poznatih brendova inspiracija za veliki broj žena, ali i da večina njih ima svoj doživljaj mode i izvesna ograničenja u kreiranju svog ličnog stila.
Modne blogerke su učinile da moda postane bliža ženama koje su van modne industrije. One su obično nadarene, preduzimljive i imaju viziju kako da od različitih modnih brendova naprave odevnu kombinaciju i formiraju stil po kome će ih publika prepoznati i pratiti putem raznih društvenih mreža. Ponekad mi se čini da ljudi bolje prihvataju ovaj alternativni koncept promovisanja mode, iz razloga što je predložena garderoba adekvatno odabrana za određene životne situacije. Popularnost modnih blogerki je ogromna i njihovo mišljenje utiče na izuzetno veliki broj zainteresovanih osoba.
Naravno, postoje razni modni blogovi. Oni koje modni stručnjaci uvažavaju i oni koji deluju van modne indstrije, nudeći ideje i stil koji nigde nije proveren i utemeljen.
Jedan od blogova koji ima izuzetan rejtig i i koga ozbiljni poznavaoci mode uvažavaju je blog Sare Brajović. WWW.SARABRAJOVIC.COM
Ekskluzivno za EGO MAGAZIN, Sara Brajović govori o svojim talentima i ličnom stilu koji inspiriše ljude širom sveta.
Nekako mi je prijatnije da pričam u javnosti o stvarima koje nisu intimne, to jest o spoljašnosti. Nisam površna osoba, daleko od toga, ali lakše je površno ćaskati sa novinarima. Generalno, pitanja o ulepšavanju i garderobi su standardne forme novinara koji rade u modnoj industriji – jednostavno njih ne zanima ništa drugo, jer moda zna da ne vidi ništa dublje od nečijeg izgleda. Jedino moj dnevnik, koga ja zovem moj tihi psihijatar, čuje sve i svašta od mene!
Mislim da je to stvar lične prirode. Meni treba jako kratko da se obučem, znam u čemu se osećam udobno, šta mi lepo stoji a šta ne, imam neki svoj izgrađen stil. Kada uđem u radnju, znam tačno šta hoću – tako da najviše kupujem online da izbegnem gužvu. Shvatila sam da nisam pomodarka i da kupujem “timeless” stvari koje mogu danas da obučem, a i za 20 godina. Poznajem isto ljude koji nešto nisu opsednuti modom, pa hvataju u letu i slušaju savete drugih ili se oblače da ne bi šetali goli ulicom.
Pilates na mašinama je zakon, on postavlja kosti i mišiće doživotno, reoblikuje telo. Obožavam sport i pošto sam provela 6 godina na švajcarskim Alpima, mogu da kazem da mi je najjači sport skijanje. Takmičila sam se u Slalomu protiv drugih škola u Švajcarskoj.
Dekorisala sam kompletno stan bivšeg dečka, od umetnosti na zidovima do šoljica za čaj. Svoje stanove sama dekorisem, naravno!
Neobičnost, spoj boja i formi.
Volim kada ima neka vrsta kompozicije kao na platnu ili da deluje kao skulptura. Bila sam milion puta u domovima koji važe za prekrasne, a meni su bili dosadni i previdivi, kao da ih je dekorisala Madame Bovary ili gospođa ministarka…. Sve je pitanje ukusa, na kraju krajeva.
Idealno uređen dom je onaj u kojem uspete kompletno da se opustite.
Muzika. Umetnost. Filmovi. Snovi.
Devojkama koje imaju open mind, širok spektar interesovanja, koje su dosta putovale, videle, koje su estete…
Pokušavam da nemam pravila.
Da.
Pariz mi je jako blizak grad, tu sam odrasla i najviše se osećam kao kod kuće. U Beogradu se najviše opustim, možda previše!
Ne znam to da izrazim. Venera mi je u znaku ribe, tako da nešto što ne može da se rečima opiše može da me osvoji.
Accessories uvek!
Obožavam da sviram dvoglasne ili troglasne Bahove invencije, jer je to kao čista matematika. Mocarta u molu i naravno Šopenove prelepe melodije. Volela bih da komponujem modernu muziku, a o tome otom potom.
Ljudi, gradovi, momenti.
Uvek sam se pitala šta je to sa mnom i Rusijom. Kao model, pored američke štampe najviše sam radila editorijale za rusku – njhov Marie Claire, Elle, Harper’s Bazaar, Tatler. Onda sam počela da se pojavljujem u njihovoj štampi kao dobro stilizovana devojka i onda su počeli i da me intervjuišu o mom stilu i životu. Obozavam Rusiju i u Londonu non stop sedim u Marri Vanni ruskom restoranu koji izgleda kao ruske seoske kuće.
Kazuyo Sejima &Ryue Nishizawa Pavillion je bio odličan, jer smo čitavo veče na otvaranju buljili u ogledala koja su nas deformisala.
Kao posao kao i svi drugi. Samo što su svi više bili koncetrisani na njega!
Imala sam dosta ponuda, ali uvek u ulozi manekenke koja se ili skida ili ljubaka. Konačno sam prihvatila simpatičnu i dosta komičnu ulogu koja mi totalno leži, u engleskom filmu režisera Dankana Vardsa, poznatog po filmu Boogie Woggie. Premijera je u junu ove godine u Londonu!
Poslednji novitet sam gledala u avionu prema Americi – Anna Karenina. Kao pozorišni komad. Nisam sigurna koliko Englezi razumeju rusku/slovensku dusu? To je bio snažan negativan utisak. Onda sam odgledala verziju sa Sophie Marceau i rekla hvala bogu da je neko dobro obradio ovaj fenomenalan roman.
Što ga manje imaš, bolje prođeš u životu.
Nikad ne planiram. Kako se stvari budu odvijale od sebe. Ko zna, možda snimim album jednog dana ili odem na Mars. Never say never.