Stambeni prostor u Amsterdamu
Marcel Wanders
fotografije: Marcel Wanders
Ovaj, u svakom mogućem smislu ŽIVOPISNI stambeni prostor, nalazi se u holandskom gradu Amsterdamu, 102m2 opremljeno je 2008. godine.
Ukoliko je pitanje: “kako dizajn utiče na Vaš ego?” doprinelo da se povodom ovog primera izjasnite negativno, pokušaćemo da podstaknemo razmišljanje kako je došlo do upravo ovakvih, nesvakidašnjih prizora, ne bi li promenili stav – jer, nije sve u holandskoj arhitekturi odmereno i svedeno, nešto nosi autorski pečat velikog kreatora brenda Mooi, Marsela Vandersa.
slika 01: obzirom na površinu stana, primenjeno je standardno prostorno rešenje – raspored prostorija “prema pravilima struke”. Ono što je izmaklo standardizaciji je – sve ostalo! Da li je i Vama dosadio minimalizam?
slika 02: kad uđete u prostor i podignete pogled naviše u pokušaju da napravite predah od mnoštva vizuelnih informacija koje “tuku sa svih strana”, očekuje Vas obilje – gotovo folklorni ugođaj: bogatstvo flore u dva materijala – izliveno u saćastom ramu kao matrica na plafonskim pločama i izgravirano u staklu, prelamajući svetlost poput zaleđene čipke – transparentno i matirano, kako god, ima ga svuda: carstvo cveća! Imate li utisak da su livada i nebeski svod zamenili mesta?
slika 03: kada beli reljef svojom dubinom stvara toliko senki, nameće se tamno za kontrast? Pa ne baš, osim ako ste procenili da nema dovoljno ukrasa, pa ih dodate raskošnim printom na tapetama vrhunskog kvaliteta, a onda još malo “šlaga na tortu”, u ovom slučaju i bukvalno – volumen sofe, noge stola, sve je tako ekspandirano, baš kao pena od ulupanih belanaca! Da li ste pomislili na šampite ili puslice, možda profiterole?
slika 04: na prvi pogled, da ste kritičar, a da ne znate ime autora, verovatno bi ste se zapitali “kako sad da ostanem politički korektan, kad ovo uopšte nije korektno?”… hmmm… jeste, svega je previše, ali da li je toga “too much” sa smislom ili tek onako? Odgovor je u pitanju: a šta biste Vi smislili kao rešenje zadatka “isprojektuj mi nešto što niko nikad nije uradio, ali da ne bude hladno kao svemirski brod budućnosti, nego…” Naravno, nikada nećemo saznati da li je zaista tako bilo, ali – priznajte, u ovim skulpturama jednostavno ima nečega što privlači pogled, zar ne?
slika 05: na slici enterijera iz ovog ugla konačno se vidi krunski dokaz doslednog autorskog pečata: sve je iz istog rukopisa! Grandioznost stuba i ustalasane mase zida, potpuno ukomponovani sa centralnim komadom – belim kružnim stolom. Sve je glatko, izuzev unutrašnjosti lustera – ona pripada ovoj drugoj, reljefnoj, floralnoj priči. I kako se ta priča nastavlja u obradi poda? Ingeniozno rešenje leži u transponovanju inkrustracija sa radnih ploča vrednih komada nameštaja i njihovo uvećanje prilagođeno novoj površini – dvobojni drveni pod jedinstvenog prostora.
Šta je to što Vam stalno vraća pogled? Verovatno činjenica da osim savršene lepote drveta, sve ostalo ima boju ne-boja: crno je ili belo! Upravo tako i upravo zato!
slika 06: i šta sad? Taman kada ste pomislili “nema više!”, autor izvlači “keca iz rukava”: klizni paneli od poda do plafona, ogledalo peskirano gustim floralnim motivom (koji po redu u istoj prosotriji: plafon, luster, tapet, stolica, pod?)… koliko uobičajenih enterijera može da se dobije iz ove kompozicije?
slika 07: kad već imamo sve što nam padne na pamet od crne i bele, kad smo već istakli fantastičnu zanatsku veštinu ukrajanja drvenih uzoraka, šta bi mogli još? Još? Pa da, uvek ima još: na primer, nekome ko ima puno, a hoće još, nudite šta? Zlato! Zlato i platinu. Na primer. I to u formi baroknog komada nameštaja. Eto, da mu se nađe…
slika 08: privatne odaje. Boja vina ili boja krvi? Spram te strasti, zid iz Kjubrikove Odiseje – savršeno uglačana površina, bele luče gore staklenim plamom, dva ogledala zarobljena u barok / rokoko, a podno – horizontale iz galerija uzoraka gipsanih lajsni – zapravo radni sto i komoda – lebde, stopljeni sa belom ravni… i naravno ormarić za prvu pomoć! Krajnje logično, zar ne?
slika 09: i najteži zadatak je rešen: od svih stolica na svetu, koju odabrati? Mislim, koja najbolje “ide” uz viok sjaj lakirane beline i dve gipsane lajsne profila do pola metra širine? Ne znate? Umetnički predmet od crne žice na stolu, pomoći će Vam da rešite i taj problem u projektovanju enterijera!
slika 10: verovatno je autor u jednom trenutku pomislio da ovaj projekat nije dovoljno hrabar, pa se odlučio i na ovaj potez: nasuprot belini kojom nas je do sad zapljuskivao svaki kadar ovog maštovitog rešenja stambenog prostora, naglo se odlučio za – crnilo! Nije sve isto, premda jeste slično – i ovde su velike mase matirane – konkretno nosač umivaonika.
A onda: ta-na-na-naaa! “tuš kabina”, zapravo – senzacija kišnih kapi ispod kristalnog lustera povrh pločica sa zlatnim mikro mozaik printom. Wow. Priznajte, ovaj kadar je prosto omamljujući, zar ne?
slika 11: ukoliko Vas nije zbunila pločica sa inicijalima na vratima, niti lavolika glava u vrhu ogledalskog rama, onda ste sigurno sasvim opravdano očekivali upravo onakav slog i odabir nijansi pečene zemlje kakav se vidi u refleksu – to je kabinet, odnosno – wc kabina. Logično. Ili nije?
slika 12: ono što je sigurno – to je – u ovom prostoru iz svakog ugla vreba nova senzacija – ponekad je dovoljno uhvatiti samo krajičak odraza u ogledalu i to je to – umetničko delo! Uramljeno.
slika 13: nema potrebe razmatrati šta je nagnalo autora da se opredeli baš za ovaj kolorit, ono što je važno da uočite na snimku, to je kvaka. Kvaka na staklenim vratima! Da li ste je predpostavili?
slika 14: naravno, zašto da ne? Ovo je deo radne sobe. Ono što se uradi ide u fioku. Pod ključ. To je urađeno i spakovano. Kao u kutiju. Ili u sanduk. Ne u mrtvačnici. Ne u rozarijum. Ne. U fioku radne sobe, sa spomeničkim odlikama. Belo – mermernim. Da se zna.
slika 15: i još nešto: nije investitor bilo ko! Stanar je vlasnik/ca autentičnih cipelica iz bajki. I ne stidi se da ih drži izložene. Na zasebnom “gipsanom odlivku”,od Corijana. Corian lajsna za princezine balske cipele, 100% original.
slika 16: fantastični profil Corian preseka. I neka tamo kutija na njemu… da li Vam je sada jasno šta je savršeno, a šta nije savršeno?
slika 17: na prostranoj terasi, čitava priča sa druge strane Alisinog ogledala, nastavlja se: obratite pažnju na preslikavanje saćastog motiva i boje sa plafona, kao i floralnog zapisa sa drvene inkrustracije!
Trenutno se traga za baštovanom koji će održavati ove Corian tuje…